BIBLIJSKA PORUKA DANA

Vrijeme kroz godinu

24. tjedan kroz godinu

Subota, 18. rujna 2010.

Lk 8,4-15

4Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuše k njemu, prozbori u prispodobi: 5"Iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bi pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. 6Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage. 7Drugo opet pade među trnje i trnje ga preraste i uguši. 8Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom." Rekavši to, povika: "Tko ima uši da čuje, neka čuje!" 9Upitaše ga učenici kakva bi to bila prispodoba. 10A on im reče: "Vama je dano znati otajstva kraljevstva Božjega, a ostalima u prispodobama - da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju." 11"A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ Božja. 12Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. 13A na kamenu - to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali korijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje otpadnu. 14A što pade u trnje - to su oni koji poslušaju, ali poneseni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne dorode roda. 15Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti."

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

IZIĐE SIJAČ SIJATI SJEME RIJEČI

Lk 8,4-15

Usporedbe su Božja slikovnica koju možemo prelistavati i diviti se Isusovim riječima, kako jednostavno, shvatljivo i razumljivo izlaže narav Božjega kraljevstva i svoje poruke. Daleko snažnije od bilo kakva teološkoga naučavanja ili pukih primjera. U usporedbama se zrcali Isusov ‘svjetonazor’, narav njegove riječi, kraljevstva Božjega i samoga Boga.

Usporedba o sijaču nalazi se kod Luke u surječju onoga što smo čuli kako i na koji je način Isus dirnuo pojedince, kako su ljudi doživljavali i iskusili Isusovu osobu, nakon što je Isus govorio i činio, priopćio sebe i posredovao istinu o svojoj osobi i svome Ocu. Isus uzima svakodnevne poslove kako bi uprisutnio ljudima ono što Bog namjerava u njegovoj osobi. Ne služi se Isus apstraktnim slikama, filozofskim umovanjima, nego uzima slike iz života kako bi ponazočio ljudima narav Božjega djelovanja u njegovoj osobi. Zemaljska se stvarnost pretače u Božju slikovnicu; Isus nam priopćava nešto što je u svome sadržaju i poruci daleko više od onoga što slika govori. Konkretni svijet postaje nositeljem nebeske, božanske poruke. Isusove su usporedbe Božji piktogrami, hijeroglifi, šifre Božje poruke. Sam je Isus donositelj vječne poruke, a u svome navještaju rabi pjesnički izričaj, a ne rječnik onodobnih pismoznanaca i učitelja.

Riječ pismoznanaca, farizeja ograničava, podiže ograde, granice, 'kolce' između ljudi, između pravovjernih i krivovjernih, između vjernika i nevjernika, pobožnika i grješnika, dok je Isusov rječnik i jezik pjesnički, otvoren, opisuje stvarnost u zornim slikama. Njegova je riječ svakome dostupna, dira u srce, osjećaje, mijenja čovjekove poglede, mijenja život. Isus poziva i pravedne i nepravedne, raskajane grješnike, bezbožnike kao i svece.

Usporedba o sijaču nalazi se kod sve trojice sinoptika. Luka je donosi na ovome mjestu, u osmom poglavlju, a upućena je vjerojatno onima koji su opasnosti od Isusa otpasti, odstupiti, rezignirati, koji ne vide u Isusovu pothvatu nekakva uspjeha. Možda sama usporedba oslikava i stanje i prilike u kojima se sam Isus nalazi. Naime, nakon početnih uspjeha u Galileji Isus se s učenicima susreće sa sve više otpora, nepovjerenja, neprijateljstva, odbijanja. Raste odbijanje i stječe se dojam kao da sve pada u vodu, da je sve uzalud. Ponovno imamo otvrdnuće Izraela o kome govore proroci. U takve prilike izgovara Isus riječi o sijačju, prepune optimizma i vjere u kvalitetu onoga što on sije u ovu zemlju, čovjekovo srce.

Što nam je činiti? Ono što čini svaki ratar kad ujesen sije. Mnogo toga govori protiv njegova nauma, mnoštvo je protivnosti, ali se on ne da obeshrabriti. Ni tlom, ni pticama, ni suncem, ni kamenjem, ni trnjem. Treba samo (sa)čekati do žetve. Sjeme je posijano. U Boga nema 'neuspjeha'. Treba staviti sve samo na jednu, Božju, kartu. Ovo je usporedba koja nas želi ohrabriti protiv svih tmastih oblaka obeshrabrenja na našem životnom nebu. Isusove su riječi ujedno i upozorenje, ohrabrenje i opomena. Od svojih slušatelja - koji su ono tlo na koje se sije riječ - Isus traži da imaju 'dobro i plemenito srce', srce iskreno i otvoreno, koje sluša i koje je poslušno.

Ne želi Isus povremene slušatelje, sporadične, ne želi on samo one koji će nedjeljom slušati ili ponekad do njega navratiti. Ne želi on one koji su nepostojani, nekoherentni, koji se danas kunu na sve, da će biti do kraja Isusovi, a sutra već zaborave i pođu starim putem. Masa zna ponijeti, a kako čovjek nema osobnoga stajališta, onda lako otpadne. Ili pak olako stečeno bogatstvo u kojem čovjek želi uživati za svoga aktivnoga života, a vjeru prepušta starosti. Takvima je vjera samo ukras, nekakva etiketa, pojaviti se u društvu, biti viđen, a zapravo time samo želi umiriti savjest. Što Isus traži: Ustrajnost, postojanost i ižarivanje u svijet onoga što čovjek živi, u radosti. Stoga Gospodin i veli: A vama je dano - učenicima - shvatiti i razumjeti tajne kraljevstva Božjega.

S druge strane nalazi se svijet koji ima svoje brige i probleme. O njima se veli u jednome ranokršćanskom spisu (Pastir Hermin) sljedeće: "Ljudi koji nikada nisu razmišljali o istini, koji nisu nikada istinski Boga tražili, koji su u nešto vjerovali, a bili su zaokupljeni poslovima, bogatstvom, poganskim ljubavima i tolikim stvarima ovoga svijeta, svi ti koji se bave tim stvarima, velim, ne razumiju Božje tajne ni usporedbe. Zbog svih tih svjetskih poslova oni su slijepi, pokvareni i u konačnici bezvrijedni".

I nama treba biti jasno kako pod vjerom Isus ne shvaća nikakvo učenje naizust vjerskih istina ili molitava. Vjera nije u beživotnim formulama, u čistoći nauka, nego u životu i životnom stilu koji je utemeljen na čvrstom povjerenju u Gospodina, u ustrajnom hodu za njime, upravo u životnim poteškoćama. Vjera ne može biti nikakav dodatak ni začin svagdanu, nikakvo životno osiguranje za budućnost ili vječnost, nego hod kroz kušnje, nevolje, poteškoće, progonstva. Luka snažnije naglašava od ostalih evanđelista čovjekovo ponašanje, ali ne zaboravlja naglasiti: Riječ je ona koja donosi plod u dobru, plemenitu i poštenu srcu. U milome srcu.